Julka Nina Dulovic

,,Meni se sport nametnuo kao izlaz, u svakom smislu”. Ovu rečenicu je nedavno, u jednom potkastu izgovorila  Ivana Španović, čuvena srpska atletičarka, i to mi je bio povod i ono ,,wooow” u glavi kao tema za naredni blog.

Možda ove riječi ne bi odjeknule u mojoj glavi, da i meni samoj često sport nije bio izlaz.

Jer:

-živim u maloj sredini,

-jer je sport obilježje našeg grada,

-jer volim da gradim nova iskustva i prijateljstva,

-jer volim da pomjeram sopstvene granice.,

-jer volim da uspijem, jednostavno.

Inspirisala me je zbilja i ,,Podgorička desetka”, na kojoj sam učestvovala i ovoga puta, šesti put za redom.

,,Iskočiti iz tako ustaljene svakodnevnice u malom gradu, poput mog Bijelog Polja, može da mi pruži upravo sport i trčanje, kojim se bavim već prethodnih šest godina aktivno. Svaki trening, svaki odlazak na stadion i radovanje sljedećoj trci, za mene ima posebnu pokretačku moć.”

,,Podgorička desetka” , kao što rekoh je bila važna inspiracija za ovaj blog. Da svoje iskustvo pretočim u riječi i da kroz rekreativno bavljenje sportom, na neki način izrazim sebe.

I ove godine sam, baš na Podgoričkoj desetki od ekipe EKOMEN-a, dobila priznanje za…učestvovanje na trci svake  godine. Nijednu nijesam preskočila. Neko je vrednovao i nagradio moj trud. Veliko i pooosebno za mene i osjećaj nevjerovatan.

Na trku i ovoga puta dolazim da istrajem. Da ojačam, dodatno. Da ,,pobijedim” samu sebe. Da i ja nađem ,,izlaz”.

Kao i svaka trka – novo putovanje…, nove spoznaje…, novi izazovi i uspješan ulazak u cilj na kraju…kao kruna svih proživljenih trenutaka. Malo težine i  bola, o daaa, i  mislim da nijedan uspjeh ne bi bio sladak i potpun na kraju, bez tih ,,začina”. Osmjeh kao izraz zadovoljstva u cilju, sve govori.

U svaku, nastupajuću trku, uloženo je mnogo discipline, vremena, truda na treninzima, ali sve to se zaboravi ulaskom u cilj. Zahvalnost za ,,trajanje” i rezultate i mom treneru, Goranu Radoviću iz Bijelog Polja.

Drugari i atmosfera, uvijek ali uvijek učine trku uzbudljivijom, kvalitetnijom, srećnijom. Ti spontani susreti drugara od ranije, me zbilja učine zadovoljnom. Trajemo već godinama.

Sa Aleksom iz Nikšića

Srećna sam jer znam da je za mene jedna od najljepših odluka do sada bila da  POČNEM DA SE KREĆEM… i  da TRČIM. Sada znam da imam ,,komad zlata” za cijeli život u rukama!

Ovu trku sam trčala za srećnu i uspješnu 2023.godinu, za prosperitet, za nove pobjede i mnogo, mnogo istrčanih kilometara.

Kao što kaže veliki Nole jednom:,,Darom…smirenjem…radom…vjerom i strpljenjem se prave čuda”. Da učimo od najvećih.  Samo to da slijedimo, dovoljno je za veliki uspjeh u sportu, ali i u životu.

#trčim_i_štrčim.