,,ISTRČI I POKRENI SE” – SREĆA I ODANOST TRČANJU
,, NAJLEPŠE OD SPORTA ŠTO DOBIJAMO JESTE ZDRAVLJE, OSMEH I PRIJATELJI”
Na početak ovog bloga me je inspirisala nedavna izjava moje drugarice Aleksandre, o trčanju. Pa gdje ste vi vidjeli trkača koji nije motivisan, srećan i ozaren? I trkača koji nema plemenitost i veliko srce, srce u koje može da stane cijeli svijet?
Trčanje zauzima posebno mjesto u mom životu. Od kada sam počela da se bavim trčanjem, stvari su se ,,posložile”, moj život je poprimio posve drugačiji smisao. Zato o trčanju pišem na jedan uzvišen način, i željela bih motivisati sve one koji žele da unaprijede kvalitet svog života, da počnu da trče. Jer trčanjem postajete zdraviji i srećniji ljudi, mijenja se vaš karakter, povećava vaša doslednost, vaša istrajnost…tendencija da izgledate i da se osjećate ljepše. Jednom riječju postižete balans u svom životu i postajete BOLJA VERZIJA SEBE.
O MANIFESTACIJI ,,ISTRČI I POKRENI SE”
Treća za redom manifestacija ,, ISTRČI I POKRENI SE” u mom gradu. Na konferenciji koja je prethodila par dana ranije, dobijam zvaničnu majicu trke. Majicu, koju nijesu mogli dobiti svi trkači. Ponosna i srećna. Majica, jednako važna kao medalja. Velika.
Moram biti u Bijelom Polju na dan trke, razmišljam. Pa to je ,,moj poziv”. Iako su planovi bili drugačiji tih dana, ipak donosim odluku da ostanem u svom gradu na dan trke. i uvijek, kada je trčanje u pitanju, ispostavi se, da je to najbolja odluka.
Trku zadovoljstva odlučujem da istrčim sa Vladanom, djevojčicom moje prijateljice…mislim, još jedna čar rekreativnog sporta. Nema ograničenja, i nema barijera…trčati toga dana ulicama moga grada, sa rukom u ruci da djevojčicom, za mene je zlata vrijedno. Uživale smo obje u trčanju i druženju, dolasku do cilja. Tog dana sam još plemenitije posmatrala sport, svijet i ljubav prema trčanju, znajući da, koliko god da dam, trčanjem dobijam mnogo više za uzvrat.
O TRCI
Sama trka je bila podijeljena u nekoliko segmenata, tako da su pravo na učešće imali, kako i najmlađi mališani, tako i osnovci, rekreativcii elitni trkači. U 11.15 je već počela puzijada i prva trka manifestacije.
Krećem na trku, kao na pistu…jer ,,staza je naša pista” :).
Kod kružnog toka sretam inspektora, zasluženog za regulisanje saobraćaja toga dana. Ponosna na odgovornost i organizaciju čitavog tima ljudi u mom gradu. Pomislih, sve podsjeća na Beograd, Sarajevo, Podgoricu, i druge elitne trkačke gradove..a opet, to je moje Bijelo Polje.
Kroz grad sam sva važna. Jer sam svoja kada trčim..upijam sve u vazduhu…sve je toga dana podređeno trčanju…
U centru su se okupili svi, meni dragi ljudi, trkači iz našeg grada i drugih krajeva, porodica, prijatelji, organizatori trke…
Trčanje me uvijek vezuje za lijepe stvari. Za brojne polumaratone, za divne ljude koje sam upoznala, gradove. Za obećanje sebi da ću nakon svakog cilja krenuti naprijed sa više: samopouzdanja, nade i optimizma za bolje sjutra.
Medalja na kraju, kao kruna ove predivne trke, najljepša ikada! Medalja za trčanje, dobijena u mom gradu.
Htjela sam ovim tekstom odati počast i veliko poštovanje prema trčanju, jer ono je za mene kao neka poosebna osoba, veličanstvena, velika, kao moj veliki prijatelj, kakav mi je bio otac, kome sam, kao i trčanju, beskrajno zahvalna i počastvovana jer me je naučio šta je to istrajnost i LJEPŠA STRANA ŽIVOTA.
Leave a Reply